Da biste vidjeli cio sadržaj foruma postanite član - registrujte se! If you would like to view all contents in forum - click to Register


    Lughnasadh ili Lamas

    Share
    avatar
    Bosanska vila

    Broj komentara : 2
    Join date : 2018-06-27

    Re: Lughnasadh ili Lamas

    Komentar by Bosanska vila on Fri Jul 06, 2018 3:06 pm



    Jako zanimljivo i jako dobro Smile Blessed Be!
    avatar
    Admin
    Admin

    Broj komentara : 1115
    Join date : 2015-06-30

    Re: Lughnasadh ili Lamas

    Komentar by Admin on Sat Jul 07, 2018 6:06 pm

    Paganski običaj obilježavanja Lammasa najduže se zadržao u Britaniji gdje je prvi august bio tradicionalno početak žetve. Zahvaljujući upravo tome mi danas možemo imati uvid u mnoge segmente starih žetvenih svečanosti i običaja kojima su narodi sjeverne Europe odavali počast Velikoj Majci i Rogatom Bogu.

    Lammas ili Lugnasad drevni je paganski festival koji svečano najavljuje da je vještičiji krug godine ušao u zadnju, finalnu fazu, kada ljudi mogu kroz tri žetve uživati u blagoslovu izobilja koje im je omogućio božanski par. Lammas se obilježava sa prvog na drugi august i zbiva se na najvišoj tački samog ljeta, kada su Sunce i Zemlja odnosno Bog i Boginja proizveli Prvu žetvu. Lammas je proslava žetve pšenice i drugih žitarica, što je pravo vrijeme za okupljanje i slavljenje tog važnog događaja, kako bi se božanstvima na najprigodniji način zahvalilo na blagostanju.

    Naime, nakon teškog i napornog rada ovo je bilo svakako opravdano doba euforije kada se žanju plodovi i pune hambari, što je samo po sebi dovoljan razlog za optimizam, te garancija da neće biti nedostatka hrane tokom duge zime. No, tu ne završava vrijeme proslave nego se nastavlja i sa narednim festivalima, od koji se drugi zbiva na jesenji ekvinocij,  kada će se proslaviti Mabon ili žetva plodova a na samom kraju godine, tačnije na Samhain, desit će se treća i završna žetva oraha i divljih bobica.

    Naziv Lammas u najprostijem tumačenju označava „proslavu hljeba“ ili „festival zrna“. Drugi naziv Lugnasad dolazi od imena drevnog keltskog boga Sunca i svjetlosti Luga, kojemu je bio posvećen mjesec august ali i njegovoj majci boginji Tailtiu. Vjerovatno i naš naziv za lug odnosno pepeo dolazi od naziva tog keltskog božanstva i označava ono što je izgorijelo, pošto se u narodu vatra oduvijek smatrala simbolom Sunca. Isto tako, posipanje lugom i žeravicom po hljebu koji se peče ispod pekve drevni je običaj koji baštinimo od ilirskih predaka i on bez ikakve sumnje ima direktnu vezu sa proslavljanjem Lammasa.



    U čast i slavu navedenih bogova održavali su se vašari, razne takmičarske igre i palili kresovi. Posebno je bio interesantan takozvani solarni ples kada su ljudi plesali u kolu imitirajući time sunčevo kretanje po nebu te prizivajući tako sreću i radost življenja. Upravo zbog toga mjesec august je od davnina smatran jednim od najboljih perioda za zaruke i vjenčanja. Mislim da bi bilo nezahvalno ne primjetiti kako su navedeni običaji naroda sjeverne Evrope identični sa onima kojima smo svjedočili u tradicijskom životu naše zemlje sve do polovine prošlog vijeka. Naime, paganski praznik Lammas sigurno je bio proslavljan i obilježavan i u našem narodu u svom izvornom obliku sve do pojave kršćanstva u Bosni i Hercegovini, kada je preimenovan u praznik svetog Ilije, a pod Osmanlijama u praznik Aliđun, kada se u Turskoj i Iranu proslavlja dan rođenja hazreti Alija. Na taj dan sve tri vjere imale su običaj da se skupljaju na takozvanim teferičima, gdje se igralo kolo, pjevalo i takmičilo a mladi su se upoznavali, zaljubljivali i ženili.

    Lammas u svom religijsko-mitskom aspektu predstavlja početak doba u kojem Veliki Bog gubi svoju snagu, pošto Sunce na nebu odlazi svakim danom sve južnije a noći postaju osjetno duže. Time se najavljuje postepeno umiranje Boga, koji će se kroz Boginju opet roditi kao njeno dijete. Na taj način nam drevna mudrost poručuje kako ništa u svemiru nije vječno, no, iz smrti se uvijek rađa nada i novi život. Stoga se Lammas među paganima tradicionalno doživljava festivalom smrti i ponovnog rođenja.


    Pšenični snop kao hamajlija

    Evropa je bogata raznim običajima oko žetve žitarica ili branja kukuruza i većina njih se odnosi na početak i kraj žetve tojest kontakt sa prvim i zadnjim zrnevljem, što opet u svom mističnom kontekstu simbolizira život i smrt odnosno ponovno rođenje. Festival je prepun imitativnih postupaka kojima se aludiralo na nastavak plodnosti i u budućnosti, što najbolje demonstrira početak košenja žitarica pomoću srpa u obliku polumjeseca gdje je taj ritual predstavljao kastraciju. U prošlosti su čak znali ubiti neku važnu mušku osobu i njenom krvlju poprskati polja kako bi se tom žrtvom osigurala njihova plodnost. Isto tako, čišćenje i mlaćenje žita od ljuske bilo je predstavljeno doslovnim premlaćivanjem neke osobe ili lutke koja ju je predstavljala.

    Britanci su vjerovali da u pšeničnim usjevima obitava duh prirode. Smatralo se kako za vrijeme žetve taj duh bježi pred srpom i povlači se unazad a kada bi se došlo pred sami kraj polja žeteocu bi se povezale oči nekim povezom da bi u takvom stanju izbjegao direktni susret sa duhom i uspješno požeo zadnji snop. Ovom posljednjem snopu pšenice davao se karakteristični nadimak poput Djeva, Kobila, Zec i tako dalje. Također, od slame se pravila lutka i nosila kući kao znak plodnosti.



    Ostatke te paganske prakse moguće je pronaći i u tradicijama balkanskih odnosno ilirsko-slavenskih naroda, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje je bio običaj da se od zadnje poževenog snopa pšenice pravi jednostavni buket i odnosi kući te objesi pod strehu kuće ili hambara kao simbol plodnosti. Mišljenja sam da je taj buket imao i profilaktičku namjenu tojest da odvrati zle duhove bijede i bolesti od familije, pošto im je on trebao signalizirati da u toj kući ima dovoljno hrane te da su ukućani siti odnosno puni snage da se odupru svakom zlu.

    Stare Bošnjakinje su iz tog buketa uzimale po devet zrna pšenice i zašivale ih u crvenu tkaninu kako bi u formi hamajlije štitile onoga ko ih nosi uza se. Navodno, takvu pšeničnu hamajliju nosio je i legendarni narodni junak Mujo Hrnjica koja mu je po predaji ukradena dan prije njegove pogibije. Zašto se uzimalo baš devet zrna moguće je dokučiti u simbolici aludiranja na devet mjeseci trudnoće, periodu stvaranju novog života, što je po narodnom mišljenju najmoćnija božanska manifestacija. Neshvatljiva i time nadnaravna iskra novog života nezaustavljiva je sila pred kojom duhovi ništavila uvijek moraju ustuknuti i pobjeći.

    U drugim zemljama posljednje poževeno klasje nosilo se kući i vješalo iznad ognjišta gdje bi ostajalo sve do naredne žetve ili bi se pri novoj sjetvi to sjeme pomiješalo i ponovo zasijalo. Od novog žita mjesio se hljeb i obavezno tom prilikom zahvaljivalo Suncu na njegovoj svjetlosti i toplini koja je omogućila klijanje, rast i dozrijevanje žita.

    Ovo je magično doba koje je, kako vidimo, u uskoj vezi sa bogovima i duhovima žitarica koje osiguravaju plodnost zemlje i opstanak ljudske zajednice. Također, Lammas je vrijeme žrtve. U mnogim zemljama prvo ubrano voće ili prve ubrane žitarice žrtvovane su božanstvima ili vladarima ili pak duhovima predaka. U drevnoj Evropi spaljivane su kukuruzne lutke ispod brda od vapna, kako bi se u proljeće iskopale iznikle klice. Na sjeveru našeg kontinenta kraljica žetve predstavljena kao boginja Cerera bila je lijepo obučena noseći na glavi krunu od cvijeća a ispod jedne ruke  držala je snop žita a ispod druge kosu za košnju. Nosili su je u veseloj svetkovini na košnju i jednako tako sa košnje.

    Zanimljivo je za kraj napomenuti kako je rimski povjesničar Plinije zapisao da su ilirske žene prinosile snopove pšenice jednoj svojoj boginji koju su slavile u ovome periodu. Sasvim je izvjesno da su naši predaci, poput sjevernih naroda, imali identične ritualne običaje slavljenja Boginje prinoseći joj simbol plodnosti i života - klasove zrele pšenice.


    Hrana: domaći kruh (pšenica, ječam, kukuruz), orasi, divlje bobice, jabuke i riža, pite od bobica, pivo.

    Tamjan: alojevo drvo, ruža, sandalovina.

    Svijeće: narančasta, žuta.

    Kristali: aventurin, citrin, peridot, sardoniks.
    avatar
    Pixi

    Broj komentara : 8
    Join date : 2018-04-06

    Re: Lughnasadh ili Lamas

    Komentar by Pixi on Sun Jul 08, 2018 7:59 pm

    avatar
    Altaja
    Šegrt

    Broj komentara : 127
    Join date : 2015-07-09

    Re: Lughnasadh ili Lamas

    Komentar by Altaja on Sat Jul 14, 2018 8:28 pm

    Admin BLESSED BE! Jako lijepo i mudro sročen tekst. Svaki ovakav i sličan tekst su i više nego dobrodošli da se popuni velika praznina o vještičarstvu i njegovim običajima.
    avatar
    Ramajana

    Broj komentara : 11
    Join date : 2017-04-22

    Re: Lughnasadh ili Lamas

    Komentar by Ramajana on Wed Aug 01, 2018 11:37 am




    Lammas blessings everyone Smile

    Sponsored content

    Re: Lughnasadh ili Lamas

    Komentar by Sponsored content


      Danas je Tue Sep 25, 2018 8:50 am